Galerija 11/07/95 uvrštena u britanski Sunday Times
The Sunday Times, prestižni britanski list, uvrstio je Galeriju 11/07/95 među preporučene destinacije za posjetiti u Sarajevu. To je jedna od najvažnijih kulturnih institucija u gradu. Ovaj renomirani list naveo je da je Galerija 11/07/95 nezaobilazno mjesto za sve koji žele razumjeti kako umjetnost može povezati sjećanje i odgovornost.
U tekstu pod naslovom The Art of Remembering, naglašava se da je Galerija 11/07/95 „više od mjesta sjećanja; to je prostor koji propituje kako se trauma izlaže, kako govoriti o neizrecivom i kako umjetnost može potaknuti odgovornost“. „Ti si moj svjedok“ je vodeća poruka galerije koja se posebno ističe, a naglašava se i važnost da svaki posjetilac preuzme ulogu etičkog svjedoka. Sunday Times podsjeća da je Galerija 11/07/95 zasnovana na monografiji Srebrenica autora Tarika Samaraha, koja prikazuje crno-bijele fotografije masovnih grobnica i tihu tugu preživjelih – sada sastavni dio stalne postavke.
Galerija priča naraciju slojevito, koristeći fotografije, videozapise, audio i arhivski materijal, ne ostavljajući prostor za ravnodušnost. „Galerija 11/07/95 nije samo posjeta, već suočavanje s prošlošću koja i dalje oblikuje našu sadašnjost“, zaključuje Sunday Times, potvrđujući međunarodni značaj ove kulturne institucije kao univerzalnog simbola otpora šutnji i zaboravu.
Galerija 11/07/95 u specijalnom izdanju National Geographic European Cities
U najnovijem specijalnom izdanju National Geographic European Cities, među preporučenim destinacijama našla se i sarajevska Galerija 11/07/95. Kao prostor koji kombinira elemente muzeja i galerije, Galerija je u ovom izdanju prepoznata kao jedna od najvažnijih lokacija u evropskoj i svjetskoj kulturi sjećanja.
Prema National Geographicu, „Galerija 11/07/95 odbija svesti tragedije na puke komemorativne geste, stavljajući individualna iskustva i sjećanja u prvi plan.“ Naglašava se da je cilj Galerije da nas uključi u kontinuirani dijalog o posljedicama nasilja i sukoba, uz to što služi kao trajni podsjetnik na prošlost. Upečatljive crno-bijele fotografije Tarika Samaraha, adaptirane iz monografije Srebrenica u provokativno vizualno iskustvo, predstavljaju središnju tačku stalne postavke.
Prema časopisu, „izložba ne samo da prepričava događaje genocida; ona ističe dalekosežne posljedice takvih zločina, kao i dubok i trajan utjecaj na žrtve i njihove zajednice.“ „Ti si moj svjedok“ je centralna poruka Galerije koja zauzima posebno mjesto u tekstu. Karakterizirana je kao poziv na akciju, koji podsjeća svakog posjetioca da je svjedočenje dužnost koja pomaže u sprečavanju ponavljanja zločina. Kako navodi National Geographic, vjera Galerije u umjetnost i kulturu „kao snagu rehumanizacije“ potvrđuje njenu poziciju u globalnoj borbi protiv zaborava i apatije, kao i u očuvanju sjećanja na Srebrenicu.
The Guardian
Članak u Guardianu o sarajevskoj Galeriji 11/07/95, koja se profilisala kao jedno od najznačajnijih mjesta sjećanja u Evropi, započinje riječima:
„Zakoračite u Galeriju 11/07/95, gdje vas ne dočekuje tišina, već prisustvo. Smještena u historijskom centru Sarajeva, ova galerija briše granicu između galerije i memorijala, pozivajući posjetioce da svjedoče jednom od najbolnijih poglavlja Evrope: genocidu u Srebrenici. Ali ambicija galerije ide dalje od sjećanja. Njena misija nije samo očuvanje prošlosti, već i hitnosti sadašnjosti – suočiti se s ideologijama i dinamikom koje omogućavaju takve zločine. Time se nada da će sjećanje transformirati u otpor.“
Guardian naglašava vrijednost izložbe kao mjesta koje „čuva ne samo sjećanje, već i hitnost sadašnjosti“, u svjetlu 30. godišnjice genocida u Srebrenici. Multimedijalne postavke transformišu posjetioce u „učesnike u kulturi sjećanja, a ne u pasivne posmatrače“. Pristup Galerije usmjeren je na poruku koju svaki posjetilac prima: „Ti si moj svjedok.“ Sjećanje nije arhiva, već „kontinuiran proces koji zahtijeva pažnju, empatiju i angažman.“
Izložena je i monografija Tarika Samaraha Srebrenica, koja uključuje fotografije „koje prikazuju mjesta koja još uvijek nose duboke ožiljke prošlih trauma“. Osim toga, tu su i memorijalni film, interaktivna hronologija, memorijalni zid i portretne fotografije žrtava, sve to „uravnotežuje dokumentarnu tačnost s umjetničkim izrazom“. Prema The Guardianu, „ovaj pristup povezuje se s pitanjima predstavljanja traume u umjetnosti s granicama njenog prikazivanja i potrebom za novim izraznim oblicima. Budući da se trauma opire tradicionalnim narativnim strukturama, ona zahtijeva forme koje ne govore u ime onih koji su pretrpjeli, već se postavljaju u solidarnost s tim iskustvom.“
