Povodom 29. godišnjice genocida u Srebrenici i 12. godišnjice vlastitog postojanja, Galerija 11/07/95 ove godine stavlja u fokus fotografiju koja prikazuje ruku žene u trenutku kada daje krv za DNK identifikaciju ubijenih članova porodice. Fotografija, snimljena 2002. godine u Blagovcu, u Centru za identifikaciju, služi kao okvir kroz koji želimo promišljati o tome kako se sjećamo prošlosti, kako shvatamo sadašnjost i kakvu budućnost planiramo.
Živeći u svijetu 24-satnih medijskih izvještaja o stradanjima, u primarno i dominantno vizuelnoj eri koja nas preobiljem informacija istovremeno desenzitizira i voajeristički profilira, želimo postaviti pitanje koja je moć umjetnosti i kulture, a posebice fotografije, da u potpunoj značenjskoj punini predstavi stvarnost na koju se referira.
Medij fotografije nam dozvoljava da vidimo stvari koje su se desile u prošlosti i da ih iznova oživljavamo. Ona omogućuje prošlosti da nas repetitivno proganja, tražeći odgovore koje nemamo i koji nam opetovano izmiču, sažimajući prošlost, sadašnjost i budućnost u jednoj transhistorijskoj tački.Kap krvi na ruci majke koja daje krv za identifikaciju svoje djece poziv je na sudjelovanje u ne samo sjećanju na žrtve genocida i empatiji s preživjelima, nego i na potragu za Životom koji je brutalno ugušen u julu 1995. godine u Srebrenici, ali i za životom koji se danas guši u drugim dijelovima svijeta.
Kap krvi na ruci majke podsjeća nas na neizrecivost traume genocida, a istovremeno poziva da preuzmemo traumu Srebreničana kao svoju vlastitu, jer u Srebrenici nisu ugašeni samo životi Srebreničana, nego je ugašen i smisao ljudskosti.
Vjerujući u umjetnost i kulturu kao agense rehumanizacije čovječanstva, kao i u nužnu istovjetnost etičkih i estetičkih ishodišta, Galerija 11/07/95 kontinuirano kroz svoj rad nastoji temu genocida u Srebrenici predstaviti kao historijski i civilizacijski punctum kojem se stalno moramo vraćati.
Sjećanje na žrtve genocida ključna je tema i svrha postojanja Galerije 11/07/95, koja danas obilježava 12. godišnjicu svog rada. Datum otvaranja Galerije, dan nakon ukopa i dženaze, izabran je simbolično kako bi ukazao na važnost razumijevanja kulture sjećanja kao procesa koji traje i koji se ne ograničava na jedan dan u godini.
