25. godišnjicu genocida u Srebrenici, a ujedno i osmu godinu svog postojanja i rada, Memorijalna Galerija 11/07/95 simbolično obilježava radom naziva “1945 – 1995 – 2020: Foto – historijski mise en abyme (Majka iz Srebrenice ispred Kuće Ane Frank)”.
Rad je zapravo fotografija autora Tarika Samaraha, nastala 2004. godine u Amsterdamu, ispred Kuće Ane Frank. Na fotografiji je prikazana majka iz Srebrenice kako stoji zagledana u fotografiju na kojoj su prikazane Ana Frank i njena sestra. Djevojčice na fotografiji su okrenute leđima i fokus majke iz Srebrenice također izmiče posmatraču. Kroz ovu fotografiju se simbolično isprepliću savremena historija Evrope i njeni utemeljujući narativi. Znajući kako je lako biti gurnut preko granice onoga što se smatra civilizacijom, nemoguće je ne zapitati se ko će sljedeći biti posmatran na sličan način i koga sljedećeg ćemo se sjećati u neizvjesnoj budućnosti i još neizvjesnijoj sadašnjosti? Da li će neko posmatrati ili već možda posmatra naša leđa na isti način?
Fotografija podsjeća na to da su 1995. godine, u Bosni i Hercegovini, u samom središtu Evrope, kontinuirani i sistematski zločini Vojske Republike Srpske i s njima povezanih struktura Jugoslovenske Narodne Armije nad bosanskim muslimanima dosegli kulminaciju u zločinu genocida koji je počinjen nad stanovništvom Srebrenice. Za nepunih sedam dana više od 8372 bosanskih muslimana mučki je ubijeno samo zato što su pripadali drugoj etničkoj skupini i nosili drugačija imena. Genocid u Srebrenici počinjen je na samom pragu evropske civilizacije, pred očima međunarodne zajednice i nezainteresovanog svijeta.
Pola stoljeća prije genocida u Srebrenici, oslobođen je Auschwitz i svijet je tada rekao: „Nikada više“. Ipak, zločini se dešavaju i dalje, svuda i uvijek. Rad “1945 – 1995 – 2020” govori o Srebrenici, istovremeno se prisjećajući Holokausta, ali i uočavajući prisutnost istih onih diskriminatornih obrazaca koji su doveli do nezamislivih zločina.
Koncept “mise en abyme” preuzet je iz historije umjetnosti i označava, pojednostavljeno objašnjeno, sliku u slici ili priču u priču. Radi se o svojevrsnoj autorefleksiji u kojoj se dva ili više narativa/slika ogledaju jedan u drugom, pri čemu se struktura jednog definira u odnosu na drugi, a sama osnova ili jezgro narativa ostaje nedohvatljivo, a ipak istovjetno. Pozivajući na podsjećanje na dva velika zločina koja su se desila nad vjerskim manjinama u 20. stoljeću u Evropi, a istovremeno upozoravajući na prisutnost istih onih obrazaca koji su doveli do zločina u savremenom društveno- historijskom kontekstu, rad ne pretendira na komparaciju stradanja, nego ohrabruje onoga ko posmatra na promišljanje o samoj genezi zločina
Rad “1945 – 1995 – 2020”, kao zajednička inicijativa Memorijalnog Centra Srebrenica i Galerije 11/07/95, trenutno je izložen na zgradi u kojoj je smještena Galerija 11/07/95, na adresi Trg fra Grge Martića 2, u centru Sarajeva. Netipična lokacija eksterijera izabrana je namjerno zbog mogućnosti veće i jasnije komunikacije sa posmatračima. Smještajući rad u svakodnevni van – muzejski prostor, poruka se približava posmatraču i ohrabruje ga na promišljanje.
Rad “1945 – 1995 – 2020” također je, preko Asocijacije “Mjesta savjesti” (International Coalition of Sites of Conscience), poslan muzejima, galerijama i organizacijama koje se bavi temama zločina, stradanja i sjećanja. Neke od članica Asocijacije su uzele učešće u inicijativi obilježavanja godišnjice genocida tako što su izložile rad u svom prostoru, objavile na svojim web stranicama ili društvenim mrežama. Koalicija “Mjesta savjesti” je jedina međunarodna mreža posvećena transformaciji mjesta posvećenih čuvanju sjećanja u mjesta koja promiču društveni aktivizam. Osnovana 1999. godine, koalicija broji preko 250 članova u 65 zemalja širom svijeta.
Navedenom akcijom Galerija 11/07/95 obilježava i osmu godišnjicu svog rada. Posjećamo, Galerija 11/07/95 otvorena je 12. jula 2012 godine uz pomoć Općine Stari Grad Sarajevo i TIKE – Agencije za međunarodni razvoj i koordinaciju Republike Turske. Galerija 11/07/95 zamišljena je kao mjesto sjećanja na genocid u Srebrenici, ali istovremeno i prostor koji će biti mjesto artikulacije glasova svih onih koji su ne neki način ugnjetavani, diskriminirani i gurnuti preko granice onoga što se smatra humanim i civiliziranim.