Galerija 11/07/95, otvorena 12.07.2012., ove godine obilježava desetu godišnjicu svog rada. Konceptualno zamišljena kao institucionalni hibrid između muzeja i galerije, Galerija 11/07/95 u proteklih deset godina postala je važna tačka na kulturnoj mapi Europe. Uzimajući genocid u Srebrenici kao svoju referentnu temu, Galerija 11/07/95 u svom radu nastoji ponuditi alternativu dominantnim interpretativnim narativima koji stavljaju zločin i počinitelje zločina u središte, dok žrtve svode na statistiku i broj. Fokusirajući se na individualno iskustvo i patnju žrtava, Galerija želi stvoriti mjesto razumijevanja.
Desetu godišnjicu rada, Galerija 11/07/95 obilježava izlaganjem rada “Lutka” na fasadi zgrade u kojoj je smještena Galerija. Uz fotografiju je podijeljen i tekst koji predstavlja objašnjenje fotografije:
Poruka
Fotografiju lutke na masovnoj grobnici snimio je Tarik Samarah 2003. godine u Kamenici kod Zvornika. Ispod lutke, prekrivene mravima, prerezanog lica i bez ruku, koja je ostavljena kao poruka, nalazila se sekundarna masovna grobnica sa preko 600 nekompletiranih (u namjeri skrivanja zločina) i teškom mehanizacijom iskomadanih tijela.
Lutka je bila poruka i prijetnja da zločin nije završen, da se može nastaviti, ponoviti i da istina ne smije saznati.
Međutim, fotografija kao uhvaćeni trenutak nedovršene sadašnjosti uprizoruje događaj koji izmiče mogućnosti iskazivanja, jer trauma je toliko snažna da nadilazi granice i mogućnosti jezika. Ona priziva repetitivnost trenutka u kojem je poruka lutke istovremeno naša sadašnjost, prošlost i budućnost.
Ostavljena lutka je poruka da genocid još traje i da nas gleda kroz oči svih onih koji opetovano poručuju da genocida nije bilo.”
Vjerujući da umjetnost, između ostalog, djeluje i tako što pomjera naš horizont očekivanja i tjera nas da razmislimo o određenoj temi, izlaganje rada u nestandardnom (vanjskom) prostoru je umjetnička intervencija kojom Galerija 11/07/95 nastoji pridonijeti, u okviru kulture, izgradnji narativa o genocidu u Srebrenici.